U doba mašinske inteligencije Unreal engine-a augmentirane realnosti i VR a retki su umetnici koji se minuciozno bave mukotrpnom stop animacijom. Da ova plemenita veština nije odumrla i da u vremenu ‘visokih tehnologija’ może dostići veštine visoke umetnosti *AArdman-ovskog nivoa svedoče radovi Čede Nikolića, nažalost nedovoljno poznati široj javnosti.
Dragomir je tih, timidnog karaktera, strpljiv i uvek nasmejan. Entuzijazam kojim on pristupa poslu je gotovo neverovatan za doba u kome živimo. Široko poznavanje umetnosti je od naročitog značaja za njegov rad. Antropologija, arheologija, Istorija umetnosti i naročito umetničkih avangardi su sveprisutni tajni sastojci svake njegove kreacije. Ustanju je da pokrene i udahne duh svakom predmetu i materijalu. Plastelin, papier karton, trivije ili obični upotrebni predmeti ožive pod njegovim prstima. On crta i ugljem, i tušem, olovkom ili flomasterom, a ne retko svetlom i tamom. Bivši da je ćutljiv i diskurzivan intervjuom je iz njega teško izvući mnogo reči, s likom govori sve što želi da kaže, ali evo jednog skromnog pokušaja:
M.P.N.: Šta misliš po čemu te šira publika prepoznaje i pamti?
D.Č.N.:Izvesno po spotu za grupu vampiri. On je nastao među prvima i naj duće opstao na ekranima. Bila je to jedna od prvih eksperimentalna animacija plastelina. Sniman je filmskom Bolex 16mm kamerom, kvadrat po kvadrat , 24 frejmova za sekund filma. Nikola Majdak jr. (MyDuck jr.) I ja smo se po prvi put sreli sa estetikom snimanja trodimenzionalnog stop motion-a. Nismo mogli da dodjemo do nekog tudjeg iskustva jer se tom tehnikom ovde niko kod nas nije time bavio. Svetlo je topilo plastelin, gravitacija je obarala figure, nismo imali video kontrolu, tako da smo videli šta smo uradili po prvi put, tek kad smo snimili ceo kotur filmske trake, spakovali je za laboratoriju u Budimpešti i nakon mesec dana pustili na montažnom stolu tadašcnjeg studenta montaze Marka Glusca. Teška vremena devedesetih. Bilbord u sceni je oživeo tako što smo menjali fotografije u ramu na zidu zgrade, a na njemu je lik Biljane Bilakovic koja je animirala svoj lik od plastelina, devojku koja silazi sa bilborda.
M.P.N.: Zašto su u tvom radu toliko prisutni muzički spotovi? Otkud baš Kralj Čačka?
D.Č.N.: Jednostavno je. Za zpotovima postoje produkcione potrebe i bar minimalni budžeti. Druge forme sen ne finansiraju, nema za njih interesovanja, A, Kralj Čačka, Pa drugačiji je interesantniji. U spotu je pesma protumačena i dobila je nova znacenja, ne onako kako je napisao Kralj Čačka, vec kao bunt protiv lažnih vrednosti i prikrivene stvarnosti na Zemlji. Kralj je, inače, pevao o svojoj bivsoj ljubavi. Teksture i objekti u animaciji su od starog kartona, odpadaka i provizorijuma, sve je neproporcionalno i karikaturalno neskladno, neispravno i besmisleno, nasuprot perfektno komponovanom kadru i osvetljenju, kao vizuelni prikaz suprotnosti stvarnosti i estetizovanog prikaza lažne stvarnosti. I dubokog uverenja da je zemlja ravna. <iframe width="560" height="315" src="
M.P.N.: Tu je i spot za grupu Eva Braun?
D.Č.N.: Taj spot je nastajao organski, bez plana i storybord-a, bez scenariia, u kratkim roku realizacije do koncerta, kada je trebalo da se prvi put čuje pesma "Ti si sve" i kako se razvijala radnja i kako smo se Iva i ja unosili u dešavanje, scene su postajale bogatije, osvetljenje je postalo toplije i animacija je živnula. Preciznije rečeno, unosili smo trenutna osecanja u scene. Prvi kadrovi su snimani u jezivo hladnom studiju i osecaj hladnoce je prenet na sliku.
M.P.N.: A film Za novog čoveka?
D.Č.N.: Napravljen je za zatvaranje izlozbe ruske avantgarde u muzeju 25.maj po motivima radova avantgardnih umetnika i kompozicije Mipija Savica...
...kao i animacija senki za kolektivnu izlozbu "Let's talk", koja je inspirisana poezijom Jasmine Holbus
M.P.N.: I onda iznenada zanimanje za arheologiju?
D.Č.N.: U reziji Nikole Lukica je napravljen film o neolitskim naseljima Vatin i At, gde su kombinovani raznoliki materijali, plastelin, crtez, papir, realni predmeti, zive ruke, fotografije, senke, akvareli, glina i kamera je vodjena frejm po frejm kroz prostor, sto je otvorilo nove mogucnosti.
Ostavljam vas da uživate u ovim izuzetnim radovima u nadi da će se steći okolnosto da jednom vidimo Čedinog kartonskog Barona Minhauzena u celovečernjoj verziji, za šta sam i lično veoma zainteresovan.
Priredio: Milan Peca Nikolić