Jerži Kosinski je rođen u Poljskoj u doba Hitlerovog dolaska na vlast. Posle Drugog svetskog rata spektakularno je emigrirao i brzo postigao uspeh u SAD. Diplomirao je na Univerzitetu Kolumbija, dobio Gugenhajm stipendiju i predavao na univerzitetima kao što su Jejl i Prinston. Njegove knjige su se pojavile na listi najprodavanijih širom sveta. Šezdesetih godina, Kosinski je u književnim krugovima postao poznat po zapanjujućim pričama o brutalnostima koje je pretrpeo tokom rata.
Ali, slava je imala gorak ukus. Našao se na udaru javnosti po izlasku trećeg romana „Oslikana ptica“. Junak romana je dečak koji luta istočnom Evropom u plamenu kako bi izbegao progon tokom Holokausta, knjiga opisuje širok spektar nasilja i mržnje sa kojima su se suočili mnogi Jevreji. Roman je dobio ime po simboličnom činu sofisticirane okrutnosti: frustrirani seljak koga je ljubavnica odbacila, vešt u hvatanju ptica, farba svoje zarobljenike pre nego što ih pusti, a zatim posmatra kako ostatak jata, ne prepoznajući svoje drugove, brutalno napada na njih. Izdavač je smatrao da je knjiga, iako fikcija, u izvesnom smislu i autobiografska. Džon Jardli je u recenziji napisao: „Od sve fikcije iz Drugog svetskog rata, ništa ne stoji više od „Oslikane ptice“ Ježija Kosinskog. Veličanstveno umetničko delo i slavljenje individualne volje. Niko ko je pročita neće je zaboraviti; niko ko je pročita neće ostati nepokolebljiv. Oslikana ptica obogaćuje književnost i naše živote."
Artur Miler i Eli Vizel su je opisali kao jednu od najvažnijih knjiga u književnosti o holokaustu. Iako su neki čitaoci pretpostavili da je zasnovana na autorovim iskustvima tokom Drugog svetskog rata, knjiga je objavljena i reklamirana kao fikcija. Posle ogromnog uspeha krenula je intenzivna kampanja protiv Kosinskog zasnovana na malicionom ne razlikovanju ličnosti pisca i glavnog lika, a zatim se pojavila i teza da je Kosinski zastavnik industrije ekspoloatacije holokausta. Proglašen za prevaranta i blamiran, u najmanju ruku sumnjivim pretpostavkom da fiktivni izveštaja o holokaustu daju municiju onima koji poriču da su se užasi holokausta uopšte desili, jer ako je jedan tako popularan ’izveštaj’ fiktivan, niko ne može biti sigurni da su sve druge ispovesti preživelih istinite. Neki čitaoci su optužili Kosinskog i za antipoloniza, a poljska komunistička propagnda ga je proglasila za CIA manekena. Drugi su tvrdili da je Oslikana ptica pogrešno tumačenje metaforičke prirode romana. Šuškalo se da je Kosinjski napisao „Oslikanu pticu“ na Poljskom ida je priča naknadno prevedena na engleski, kao da je to neki poseban zločin. Tvrdnje da su knjige Kosinskog pisali njegovi „pomoćnici“, i ukazivanje na stilske razlike među romanima Kosinskog, u zavisnosti od njegovih urednika zastupao je vatreno izdavač i prevodilac Džordž Rivi, koji je, po mišljenju Džejmsa Slouna, bio ogorčen sopstvenim nedostatkom književnog uspeha, pa je čak tvrdio je da je on napisao „Oslikanu pticu“ za Kosinskog. U izdanju iz 1976. Kosinski je podcrtao da nikada nije tvrdio da su događaji u knjizi odnose na njega lično već da su inspirisani onim što je video i doživeo i da pojmovi fikcija i autobiografija ne uklapaju u njegovo poimanje literature.
Ali figura u srcu priče ostaje ipak zagonetna. Sloan piše: „Moto Kosinskog, bio je ’Larvatus prodeo’- Izlazim prerušen. Da li je Kosinski zaista bio naslikana ptica – izbačen, primoran da sakrije svoj identitet, ili je i on bio slikar ptica, mešajući činjenice i fikciju u svom životu i životima drugih na naročito ciničan i način lažan?“
Naredna knjiga Kosinskog „Koraci“—koje je Dejvid Foster Volas opisao kao „kolekciju jezivih alegorijskih prizora priređenih jezgrovitim elegantnim glasom koji ne liči ni na ništa drugo igde viđeno u književnosti“, osvojila je Nacionalnu književnu nagradu za beletristiku 1969. Kosinski se u to doba oženio udovicom magnata čelika i bio uveden u visoko društvo upoznajući tako i Pitera Selersa.
Viliđž Vojs 1982. godine izneo je sumnju da je roman „Biti tamo“ plagijat romana „Karijera Nikodemusa Dizme“ iz 1932. godine, a zatim i da su njegove knjige pisali ’goustrajteri’ pošto Kosinski u doba njihovog nastajanja nije bio u potpunosti familijaran sa engkeskim književnim jezikom. Činjenica da su pokretači pasionirane hajke računali na neznanje šire javnosti o književnim konvencijama i prikazali metode Kosinskog kao nešto zlokobno dovodi u pitanje njihove motive. Problem je verovatno u tome što je Kosinski bio ekstremno popularan, pisac sa međunarodnom reputacijom, živeo na ’visokoj nozi’, igrao polo, kretao u mondenskim krugovima, čak se i pojavio u „Crvenim“ Vorena Bitija brilijatno tumačeći ulogu Grigorija Zinovjeva. Bio je harizmatičan, imao je avanturistički duh i zavodničku reputaciju, zbog čega je, sitnim dušama bio još sumnjiviji. Tako je postao savršen kandidat za „Oslikanu pticu“ u frustriranim, uskogrudim malograđanskim krugovima. Kada se dogodi da umetnik, pisac postane globalno slavan, bogat i ima ispunjen privatni život, to često iritira manje uspešne, tako da, kada stvari krenu naopako, izaziva posebnu vrstu zluradosti. Spletka je ozbiljno naudila ugledu Kosinskog. 1969. godine napisao je još dva romana Fliper i Pustinjak iz 69. ulice, bez većeg komercijalnog uspeha i pored značajnih nagrada. Šta god da se misli o stepenu ’istine’ u njegovim romanima, ili navodima oko njegovih dela, Kosinski je napisao romane koji imaju dalekosežan uticaj na svetku književnost.
1991. godine oduzeo je sebi život. Bliski krugovi oko pisca su tvrdili da je taj čin posledica furiozne kampanje protiv njegovog rada. Njegova oproštajna poruka glasila je: "Sada ću se uspavati malo duže nego inače. Nazovite vreme večnosću."
Kosinski se privatno razlikovao od egzistencijalnog avanturiste u svojim romanima. Nije bio toliko angažovan, iako je njegova fikcija brutalna, bio je šarmantan. Kontrast između Kosinskog i intenziteta njegove fikcije je didaktička lekcija za čovečanstvo: „Ljudsko biće ima najveću moć, njegova mašta ima moć da prevaziđe sopstvene uslove.
1979. godine po romanu „Biti tamo“ ( kod nas preveden kao Doviđenja mr. Čens ) snimljen je kultni filmu u režiji Hala Ešbija, sa Piterom Selersom i Širli Meklejn u glavnim ulogama. Cinična komedija o stupidnosti sistema. Scenario su napisali Kosinski i scenarista Robert C. Jones. Film je svojio nagradu Britanske akademije filmske umetnosti za najbolji scenario, kao i nagradu Udruženja američkih pisaca 1980. za najbolju komediju adaptiranu iz drugog medija. Gledao sam ga desetinama puta i još uvek to rado činim pto i vama preporučujem.
Autor teksta: Milan Peca Nikolić