Juval Noa Harari (Hajfa 1976) je izraelski profesor istorije na Univerzitetu u Jerusalimu. Autor je naučno-popularnih bestselera: Sapijens, Kratka istorija čovečanstva, Homo deus, Kratka istorija sutrašnjice i 21 lekcija za 21. vek. uključujući ranije radove: Specijalne operacije u doba viteštva, 1100–1550; Ultimativno iskustvo: otkrića sa bojnog polja i stvaranje moderne ratne kulture, 1450–2000; Koncept „odlučnog“; Bitke u svetskoj istoriji; i Fotelje, kafa i autoritet: očevici i svedoci haosa govore o ratu, 1100–2000.
Harari se bavi pitanjima vezanim za makro istoriju, kakav je odnos istorije i biologije, koja je suštinska razlika između Homo sapiens-a i drugih životinja, etička pitanja vezana za tehnologiju 21. veka. Predavač je na Odeljenju za istoriju Hebrejskog univerziteta u Telavivu. Specijalizirao je srednjovekovnu i vojnu istoriju. Doktorirao je na Univerzitetu u Oksfordu. Piše o kognitivnoj revoluciji, koja se dogodila pre oko 70.000 godina kada je Homo sapiens istisnuo Neandertalca i ostale vrste roda Homo, razvivši jezik i izgrađeno društvo uz pomoć poljoprivredne revolucije i naučne metode, zbog kojih je čoveku skoro uspelo da dominira nad prirodom. Njegove knjige razmatraju moguće posledice futurističkog biotehnološkog sveta u kom inteligentne biološke organizme nadmašuje njihova sopstvena tvorevina. Pretpostavlja da će homosapijens kakvog poznajemo za stotinak godina nestati.
“Sapiens” je kratka istorija čovečanstva. Prvobitno je objavljena 2011. godine na osnovu predavanja na dodiplomskom kursu svetske istorije. Knjiga istražuje čitavu dužinu istorije, počevši od evolucije Homo sapiensa u kamenom dobu. Harari poredi autohtone narode sa majmunima u narativu o padu čoveka, što je dovelo do političkih i tehnoloških revolucija 21. veka. „Sapiens” pruža široki i provokativni komparativni uvid u razvoj civilizacija.
“Homo Deus Kratka istorija sutrašnjice”, objavljena je 2016. i ispituje mogućnosti za budućnost Homo sapiensa. Milenijanska premisa knjige ističe da će čovečanstvo u budućnosti verovatno učiniti pokušaj da stekne sreću, besmrtnost i moći slične Bogu. Spekuliše o različitim načinima na koje bi se ove ambicije mogle ostvariti u budućnosti na osnovu prošlosti i sadašnjosti. Među nekoliko mogućnosti za budućnost, Harari razvija termin dataizam za filozofiju ili način razmišljanja koji se oslanja na velike baze podataka, ipak „ne uspeva da u potpunosti ubedi dublje obrazovanog čitaoca, ali je inspirativno štivo za one koji razmišljaju o budućnosti mašinske intiligencije, artificielne gluposti i veštački indukovanih emocija “.
“21 lekcija za 21. Vek”, objavljena 2018, fokusira se pronbleme današnje. Pored oduševljenja masovne publike koja je hvali „tour de force“ i „veoma poučno istraživanje aktuelnih stvari i neposredne budućnosti ljudskih društava“ stručna javnost ju je kritikovala „opterećenu smešnim moralnim izrekama koje trguju besmislenim stranputicama i mučnim banalnostima“.
2022. objavljena je Hararijeva knjiga Nezaustavljivi: kako su ljudi preuzeli svet, koju je ilustrovao Rikard Zaplana Ruiz, i predstavlja „Priču o ljudskoj istoriji — za decu“. Harari pokriva isti sadržaj bestseleru Sapiens: Kratka istorija čovečanstva, pojednostavljena je mlađu publiku.
Uvreženo je mišljenje da Hararijevi popularni spisi pripadaju žanru Velike istorije, ažurirane nagoveštajima samopomoći i futurologije, a spočitava mu se “visoka- nadmorska visina” i gotovo nihilistička smirenost o ljudskoj patnji. Njegov rad je negativno primljen u akademskim krugovima: „Mora se istaći koliko je iznenađujuće malo čitao o velikom broju suštinskih tema. Pošteno reći da kad-god su njegove činjenice uglavnom tačne, one nisu nove, i kad god pokuša da se izjasni, često pogreši, ponekad ozbiljno. Ne treba da ga ocenjujemo kao ozbiljan doprinos znanju, već kao 'infotainment', izdavački događaj koji uzbuđuje svoje divljom intelektualnom vožnjom kroz pejzaž istorije, prošaran senzacionalnim prikazima spekulacija i završava sa predskazanjima o ljudskoj sudbini koja ledi krv. Neki autori smatraju da Harari pogrešno shvata ljudska prava, naduvava ulogu nauke u moralnim pitanjima i ne uspeva da pomiri svoju moralnu strast sa moralnim skepticizmom, nazivajući njegov rad “opasnom populističkom naukom” ukazujući na nedostatak naučne strogosti kao I da žrtvuje nauku radi senzacionalizma. Nazivaju ga istoričarskim i brendom koji „proizvodni kosmos u procvatu“, prodaje stripove i knjige za decu. Kude „ledeni deterministički dodir“ u njegovim knjigama koji ih je učinio toliko popularnim u Silicijumskoj dolini. Navode da ga čitaoci slave kao pop zvezdu, iako donosi jedino netačnu poruku da su ljudi „loši algoritmi“, koji će uskoro biti zamenjen, pošto mašine mogu bolje brže i više. Ruski ideolog Aleksandar Dugin izdvojio je Hararijevu „sklonost post-ljudskom postojanju” kao dokaz da je savremeni zapadni svet „antihrist civilizacija”, za koju tvrdi da joj se Rusija i islamski svet opravdano suprotstavljaju.
Nekoliko Hararijevih bestselera je prevedeno na naš jezik. Leto je. Vreme je za čitanje. Pa ako niste zadubljeni u klasike moćete proveriti da li će vas oduševiti ili razljutiti.
Priredio: Milan Peca Nikolić