Lili je prvobitno bila crtani lik koji je1952. godine stvorio karikaturista Rajnhard Beutijen za „filer“ listta Bild-Cajtung. Postala je veoma popularna kao poželjna pin-up devojka dugih nogi tankog struka, koja je znala šta želi i umela to i da dobije. Pojavljivala se kao stjuardesa, sekretarica, konobarica, poslovna žena. Bila je otmena, provokativna i samosvesna, ali diskretna zavodnica. Nemica iz muških snova pedesetih, moderna samostalna slobodna i sexi. Plavi anđeo. Strip Lili je bila šašava posleratna, ambiciozna, ‘goldmajnerka’ i pomalo egzibicionista. Kaiš se sastojao od slika Lili kako priča, dok je obučena, ili razodevena tako da pokazuje svoju gracioznu dugonogu figuru, devojkama, momcima ili svom šefu. Njene avanture su magnetski privukle čitaoce, posebno muškarce, već u jednom od prvih brojeva policajac je upozorio Lili da nošenje dvodelnog kupačeg kostima u javnosti nije dozvoljeno, a ona ga je pitala šta on misli koji deo da skine.
Zahvaljujući velikom uspehu kod publike Bild naručio merdžedajzing lutku kod firme za proizvodnju igračaka Hausser. Dizajnirao ju je Maks Vajsbrod. Napravljena je od bojenog elastana, sa ručno oslikanim detaljima, cipele su oblikovane kao deo noge, mogla je da se okači za retrovizor automobila.
Identifikaciona karakteristika originalne Lilli su bili specijalno napravljen PMR mikro drikeri. Svaka Bild-Lilli je dolazila upakovana u prozirnu plastičnu tubu, zajedno sa postoljem i malom verzijom novina Bild. Bild-Lilli novine se štampaju obostrano na malom komada novinskog papira, a zatim su se stavljale u ruku lutke, ili u džep jakne. Veće Lilli lutke su bile oslonjene na postolje pomoću metalne igle koja se mogla ubaciti kroz rupu na dnu stopala, što je omogućavalo niz poza uključujući i autostopersku.
1955. Lili je se pojavila na kioscima koji su distribuirali cigarete i štampu. Lutka je bila visoka 18 ili 28 cm, vešto oslikanog lica visokim izvijenim obrvama, crvenim usnama, manikiranim noktima Iikonjskim repom. Isporučivana je kao obučena sa dodatnim modnim detaljima dostupnim zasebno.
Prema katalogu lutaka dizajner odeće bila je Marta Mar. Dizajnirala je niz odevnih predmeta za seksepilnu lutku. Bild-Lilli odeća se prodavala odvojeno, uključujući veš, bikinije, kupače kostime, sportwer, haljine i asesoare. Igračka je bila prilično skupa 5 do 7 maraka u vreme kada dobre plate nisu prelazile trista. Lilli je brzo stekla Ipopularnost i kod devojčica.
Originalne Bild-Lilli lutke i njihova odeća sada su veoma cenjene kod kolekcionara i prodaju se aukcijski za basnoslovne svote. Postoji nekoliko referentnih knjiga za Bild-Lilli kolekcionare. Najsveobuhvatnija je Dutsche Modepuppen der 50er & 60er, Nemačke modne lutke 50-ih i 60-ih, od Silke Knaak.
Tokom 1950-ih, Mark Toi Compani iz Hong Konga licencirala je Bild-Lilli dizajn za proizvodnju slične lutke. Ova lutka se proizvodila od 50-ih do 1960-ih i prilično je slična Bildu -Lilli, ali od jeftinije plastike. Sve lutke proizvedene na dalekom istoku imaju pogled usmeren u stranu. Šintoistička religija veruje da sve stvari poseduju duh, uključujući i lutke, tako da su napravljene sa očima koje gledaju u stranu, da njihovi duhovi ne mogu da vas pogledaju u oči kako se ne bi mogli vratiti da se osvete bivšem vlasnicima lutke. I danas u hramu Meiji u Harajukuu održavaju "Ceremoniju zahvalnosti" za uništavanje neželjenih lutaka koja se održavaju u prvoj nedelji u oktobru.
U novije vreme OOAK umetnici lutaka pokušavaju da preobraze Hong Kong Lilli da izgleda kao originalna Bild Lilli. Sati rada se mogu provesti u traženju pravog izgleda. Julian Kalinovski iz UK je dobro poznat kolekcionarima po svom nenadmašnom radu.
Bild Lili je Rut Hendler “majka Barbike” pronašla dok je kupovala poklone u Švajzarskoj 1956. Ostalo je prilično poznata istorija. Barbi je debitovala na sajmu igračaka u Njujorku 9. marta 1959. Mattel je stekao prava na Lili i 1964. proizvodnja fatalne Nemice je prestala a Amerika je naravno ponovo trijunfovala na ruševinama na ruševinama evropske pop kulture.
Zabavno!
Volim ove tvoje vintidž fore :)
Zapravo, inače volim kad neko prekopava vintidž estetiku, veoma je upotrebljiva u savremeno doba, daje mnogo mogućnosti ekspresije (pogotovo na filmu).