Ogden Neš, Frederik Ogden Neš, ( 1902 -1971 ) američki pisac humoristične poezije koji je svojim odvažnim stihovima nasmejao široku publiku.
Svoj prvi stih (1930) prodao je The Nev Iorker-u, u čijoj redakciji je jedno vreme bio zaposlen. Objavljivanjem prve zbirke Hard Lines (1931) započeo je 40-godišnju karijeru tokom koje je napisao 20 tomova stihova sa naslovima kao što su Vrt stihova loših roditelja (1936), Ovde sam stranac. Ja (1938) i Svi osim tebe i mene (1962). Napisao je tekstove za mjuzikle One Touch of Venus (1943) i Tvo’s Compani (1952), kao i nekoliko knjiga za decu. Njegove rime su izuzetno pogrešne ili zbunjujuće tačne, a njegove razbarušene strofe variraju od jedne reči dostihova koji vijugaju dugim pasusima, često isprekidani neprikladnim digresijama.
1931 je objavio svoju prvu zbirku pesama „Tvrde linije“, koja mu je donela nacionalno priznanje. Neke od njegovih pesama odražavale su anti konformističke stavove. Šezdesetih ga je široko prihvatila hipasterska generacija. Neša je književni establišment bojažljivo poštovao, a njegove pesme nalaze u mnogim antologijama američke poezije. Među njegovim najpopularnijim pesmama je mnogo stihova o životinjama sa do tada neviđenim stilom rimovanja i asocijacija koje iz njih proizilaze. „Ko hoće moju meduzu? / Nisam selifish!“;Neš je najpoznatiji po iznenađujućim rimama nalik na igre reči, ponekad sa rečima namerno pogrešno napisanim radi komičnog efekta. Ponekad se stihovi rimuju zbog pogrešnog izgovora, a ne zbog pravopisa. Neš je često pisao hiperbolizovanim stihom sa parovima versi koji se rimuju, ali su različite dužine i nepravilnog metra. Njegova poezija je često razigrani obrt starih izrekea. Svaki pokušaj da se Nešov rad stavi u kontekst drugog humorističnog pisanja, ističe njegovu jedinstvenost. Zato je ostao neponovljiv – lako ga je oponašati loše, nemoguće je dobro imitirati.”
„Štihove” čine šaljive, podrugljive, pesme o Velikim istinama i običnim stvarima . Neš pesničke egzibicije i kalambure započinje već naslovom pesme za kojim slede stihovi u kojima se prvo govori o opšteznanim istinama koje se stavljaju pod znak pitanja i time se njihova neprikosnovena dovodi u pitanje. On se potom fokusira nekoga kome se dešava ono što, prethodnim velikim istinama nikako nije moglo desiti. Finale pesme jednako je veselo, bez pametovanja jer. Neš nije cinik, mrgud i mizantrop. Njegova poezija ne iscpljuje se „lakim stihovima” jer je to suviše lako za njegov talenat. Pesnik ne odoljeva da se igra situacijama i rečima, njihovim različitim značenjima koja lako menjaju i izvrću smisao stiha. Ova produžena dejstva „štihova” dodatno su zadovoljstvo neminovnih naknadnih iščitavanja pesama jer je smeh zdrav i zarazan, mada, u Nešovim pesama, podstiče na razmišljanja o teškim dilemama viđenim sa one vedrije strane.
"Štihovi" su - sve sami stihovi! Kada su se pre nekoliko godina, u slobodnoj i razigranoj prevodilačkoj interpretaciji Dragoslava Andrića, prvi put kod nas pojavile pesme Ogdena Neša, tog Volta Vtmena u delirijumu izgledalo je to kao dvostruko otkriće: otkriće јednog pesnika, možda najvećeg pesnika našeg doba u vedrom žanru, i otkriće jednog načina prevođenja, čiji se uticaj odmah osetio i nastavio da se oseća. Prva knjiga pesama Ogdena Neša u tumačenju Dragoslava Andrića, ŠTIHOVI, proglašena za najbolji prevod, poslužila je i kao osnov za razne scenske postavke, za nekoliko televizijskih emisija, za mnoge radio-programe, i niz songova većeg broјa naših kompozitora. Potom je objavljena još jedna zbirka Neša i Andrića, SMEŠNA SMEŠA. Ova knjiga u celosti obuhvata te dve izvanredno primljene zbirke.“ Napisao je u predgovoru drugog izdanja Brana Crnčević.
I na kraju evo kako je kultnu nešovu pesmu “Čak na Tibet živi lama” interpretirao moj još uvek nesavršeni A.I. algoritam za prevod poezije: