Pierre Jakuet-Droz, jedan od najvećih dizajnera automata svih vremena, bio je švajcarski časovničar i mehaničar iz 18. veka, čuven po složenim hronometrima i mehaničkim uređajima. Prvi radovi su mu bili satovi sa klatnom, ali se kasnije specijalizovao za složene automatske mehanizme. Ove veličanstvene mašine, stvorene između 1768. i 1774. Godine smatraju se precima kompjutera, zato što su mogle da se programiraju tako da obavljaju specifične radnje, Najsloženiji i svakako naj efektbniji su Pisac , Muzičarka i Crtač.
Crtač je oblikovan kao malo dete i radi pomoću sistema gredica koje kodiraju pokrete ruke u dve dimenzije, plus još jednnog sistema za podizanje olovke. Dete je u stanju da nacrta četiri različite slike: portret Luja XV, kraljevskog para Marija Antoaneta i Luja XV), psa sa napisanim „Moj psić“ i scena Kupidona koji vozi kočiju u koju su upregnuti leptiri. On se ponekad uverljivo ljulja na stolici, a katkad, duva u olovku da ukloni prašinu. Draftsman je bio njegov prvi automat, sličan, ali malo jednostavniji, od pisca, napravljen od 2000 funkcionalnih delova. Umesto pisanja slova, olovkom je crtao četiri različita portreta francuskog kralja Luja XIV, crtež ps, Kupidona u kočiji koju je vuče leptir, i portret Marije Antoanete i Luj XIV. Mala naprava sa vazdušnim meh jastukom, u njegovoj glavi, omogućila mu je da oduva prašinu sa papira. Crtač je mogao i da podigne ruku da sa divljenjem pregleda svoj rad ili da ispravi nedostatak.
„Muzičarka“, visoka 1 metar 80 cm, je elegantna ženska lutka koja proizvodi pravu muziku pritiskom prstima na tastere orgulja napravljenih po meri. Čini se da je pet različitih melodija koje može da svira komponovao Anri-Luj Žake-Droz, koji nije bio samo vešt mehaničar već i nadaren muzičar. Muzičarka svira na mini orguljama – ali ne kao muzička kutija, već je programirana da pritisne tastere stvarnih minijaturnih orgulja. Njen torzo i oči oponašaju pokreta živog orguljaša dok svira zanesen mizikom.
Najimpresivniji i najkompleksniji je „Pisac“. 6.000 komponenti rade zajedno kako bi stvorili samostalnu, programabilnu mašinu za pisanje. Pisac sedi na stolici u stilu Luja XIV -og, držeći pero koje umoče u mastionicu, a zatim ga lagano protrese pre nego što ga upotrebi za pisanje na komadu papira. U stanju je da napiše bilo koji prilagođeni tekst dužine do 40 slova, a poseban mehanizam usmerava njegove oči da prate pisanje. Da bi pisao bilo koje reči, slovo po slovo u četiri reda, koristi sistem od 40 rotirajućih bregastih diskova koji u rade kao skladište podataka za čitanje (ROM), kakav se i danas koristi za skladištenje firmvera ili aplikativnog softvera na računarima.
Točak koji kontroliše bregaste u lutki je sistemski disk za programiranje sastavljen od slova koja se mogu ukloniti, zameniti i ponovo poređati da bi se napravila bilo koja reč ili rečenica, omogućavajući ovom malom piscu da bude programiran kao robot.
Teško je zamisliti da je pre nego što su Sjedinjene Američke Države postojale, švajcarski časovničar napravio mašinu sa mogućnostima modernog programabilnog računara – u obliku dečaka. 70 cm visok automat "Pisac" je izuzetna, ali često zaboravljena anomalija svog doba nemoguće daleko ispred svog vremena. Čak se i sam tvorac, Pjer Žake-Droz, plašio da bi mogao biti uhapšen zbog čarobnjaštva kada je svoja remek-dela predstavljao kraljevskim dvorovima Evrope. Najsloženiji android star je oko 250 godina. On je mašina koja logično simulira složene ljudske radnje bez elektromotora tranzistora i čipova, kontrolisana je pomoću složenog programskog sistema ugrađenog u rezbareno drveno telo deteta, polirano fajansom, obojeno uverljivo i obučeno u pliš i svilu po modi svog doba. Prvi moderni štampač? Prva prava veštačka inteligencija? „Pisac” je napisao hiljade beleški, koristeći guščije pero koje umače u praviu mastionicu, a zatim pažljivo njime rukuje kako bi izbegao mrlje od mastila na papiru. On sedi za stolom od mahagonija u stilu Luja XIV-og i dok mu oči prate tekst pre nego što pokaže elegantni rukopis.
Kasni 18. vek je bio zlatno doba automata, a Evropa ih je u jednom trenutku bila puna. Oni su zabavljali kraljevske porodice postali oruđe publiciteta u izlozima velikih robnih kuća i pokrenuli duboka filozofska pitanja o budućnosti veštačke inteligencije, ali ni jedan nije bio tako složen kao mali pisac. Bila je potrebna neshvatljiva preciznost da se minijaturiziraju mehanički deloviu tako mali prostor i da se sinhronizuju složeni pokreti automata.
Pierre Jakuet-Droz je konstruisao ove modele između 1767. i 1774. godine, uključujući pisca, crtača i damu muzičarku. Osnovao je prvu radionicu za izradu satova na farmi u Švajcarskoj, a kasnije je se preselio u u Pariz, gde su njegovi satovi bili veoma popularni. Godine 1758. predstavio je svoja dela kralju Španije. Demonstrirao je sat sa pastirom koji svira na flauti i psom čuvarem korpe jabuka. Kada je kralj pokušao da uzme jabuku, pas je zalajao, tako prirodno, da je careva pudla počela da cvili. Uplašeni dvorjani napustili su sobu, optužujući Jakuet-Droza za veštičarenje. Droz je zatomorao pred Velikim inkvizitorom da otvara mehanizam kako bi ga uverio da nije u pitanju veštičarenje. Sa novcem dobijenim od španskog kralja, je osnovao kompaniju koja mu je omogućila da počne da radi na stvaranju najambicioznijih automatskih androida koje je svet ikada video.
Nakon što je kompanija Jakuet Droz dostigla vrhunac 1788. godine bila je likvidirana, ostajući neaktivna više od 200 godina sve dok je nije kupila Svatch grupa 2000. godine vraćajući se tako svojim korenima. Vekovima nakon njihove izgradnje, lutke su i dalje potpuno funkcionalne i mogu se videti u Musee d’Art et d’Histoire u Neušatelu u Švajcarskoj. A o mom kobnom susretu sa ”Piscem” uskoro će te moći čitati u istoimenoj priči u zbirci pripovedaka ”Jezive priče”
Priredio: Milan Peca Nikolić