Čovek je oduvek želeo da veruje da postoji skriveni mehanizam koji upravlja svetom. U srednjem veku, to su bile religijske tajne; u doba prosvetiteljstva, masoni; danas su to globalni forumi poput Davosa. Ali istorija uči da svaka epoha ima i svoje šarlatane, i svoje vernike. Ova priča nije samo o tajnim društvima. Ona je o potrebi za njima i o tome kako kultura konstruiše elitizam kroz rituale,
Masonerija je nastala iz esnafa srednjovekovnih zidara — ljudi koji su znali da hram ne može da stoji ako su temelji krivi. Njihovi simboli šestar, lenjir, kocka bili su pravi alati, ne metafore. U 18. veku, zanatlije pretenduju da postanu filozofi. Simboli više ne služe za merenje kamena, već za "gradnju duhovnog hrama". I Volter, Džordž Vašington i Mozart su se primili na to. Ali tu počinje i ironija: dok se bore protiv crkve i kraljeva, masoni postaju nova crkva sa svojim velikim majstorima, ritualima i exkomunikacijama. Dekadencija je bila strmoglava. Kao i obično glave im je došao marketing. Ispod parole „Mi znamo sve tajne sveta“ prodavali su osećaj pripadnosti. Danas su Masoni elitni kvazi mistični društveni klubovi u kojima se širi miris staromodnog parfema na bazi sumpora.. Njihova "tajna" moć uglavnom se ogleda u tome što neki članovi nose čudno prstenje, smešne keceljice i pipkaju se telegrafski dok se rukuju. Nekad su bili uticajni i opasni, danas su samo bizarni."
Rotarijanci, Elitizam za one koji su propustili autobus za Davos. Ako su masoni bili klub istinski moćnih, a Davos okupljanje milijardera, Rotary je njihova verzija za one koji su ostali bez ulaznica. Na Balkanu, gde je društveni status često lutrija, Rotarijanci su postali savršeno ogledalo lokalne melanholije: „ Želimo da budemo važni, ali nemamo gde.“ U Beogradu, Zagrebu ili Sofiji, Rotary klubovi su mesta gde bivši političari pokušavaju da fotošopiraju izbledelu relevanciju. Kontraverzni biznismeni peru biografije donacijama bolnicama čiji tenderi magično završe u njihovim rukama. Doktori i advokati sanjaju da će im članstvo dati onaj šarm koji im nedostaje. Rotarijanska marketinška formula „Znamo tajne masona“ reklamira instant elitizam, šanse su joj veće utoliko što je ciljna grupa šira. Masoni su bar imali mistiku. Rotarijanci imaju samo skupu članarinu i značke koje izgledaju jeftino čak iz daleka. "U Rotarij sam ušao jer mi je rečeno da ću tamo upoznati one koji donose odluke. Na kraju sam upoznao samo ljude koji misle da ih donose" priznao je jedan bivši član.
Brilijantni Šarlatan koji je razotkrio prirodu ove transakcije Giuseppe Balsamo, poznat kao grof Kaliostro, bio je sicilijanski prevarant. U 18. veku shvatio pravu prirodu tajnih društava: ljudi ne žele mudrost — žele doživljaj mudrosti. Izmislio je biografiju, tvrdio da potiče od egipatskih faraona i osnovao lažni "Egipatski obred" masonerije. Uspevao je čak da skupo prodaje i "besmrtnost. Marija Antoaneta je bila među kupcima. Kaliostro je tvrdio da potiče od egipatskih faraona i da poseduje drevne tajne. Ovo nije bilo slučajno: Hermetizam (učenje pripisano mitskom Hermesu Trismegistu) bilo je u to doba popularno među evropskim okultistima. Nnakon Napoleonovog pohoda na Egipat (1798.), sve što je bilo "egipatsko" postalo je moda.
Grof je bio mason, ali je brzo shvatio da može da prodaje bolju priču: Alhemičarski je prodavao magiju drevnih civilizacija. Modifikovao je je masonske rituale i pretvorio ih u svoj "Egipatski obred". Dodao egzotike, piramide, faraone, "drevne inicijacije". Napravio VIP klub ekskluzivniji od običnih masonskih loža. Masoni su nudili duhovnost. Kaliostro je prodao doživljaj. Postao metafora – svaki put kad neko hoće da prikaže prevaranta koji prodaje maglu, on se pojavi u pozadini. Njegov lik je verovatno inspirisan grofom Saint-Germainom, koji je takođe tvrdio da je besmrtan. Grof nije bio samo prevarant – bio je inspiracija brojnim umetnicima. Od romana do opera, njegov lik postao je simbol varanja, mistike i teatralnosti.
Aleksandar Dima stariji U romanu "Jozef Balsamo" ga je prikazao kao intriganta koji stoji iza Francuske revolucije. Time ga je učinio deom popularne kulture – likom koji kombinuje istoriju i fikciju.
Puškin U poemi "Gost na piru", spominje Kaliostra kao čoveka koji "prodaje duhove". Puškin, koji je i sam bio mason, koristi grofa kao simbol prazne mistike. Kada je Kaliostro stigao u Sankt Peterburg, pričalo se da je kraljici Mariji Antoaneti prodao " ogrlicu" – ukras koji donosi besmrtnost, ali i prokletstvo koje pogađa one koji je poseduju bez "inicijacije" Kada je kraljica shvatila da je prevarena, Kaliostro je već nestao – ali legenda o ogrlici ogleda se večno i u. "Dami sa kamelijama" (Dima mlađi) – kao simbol lažnog bogatstva i u "Grofu Monte Kristu" – gde je ogrlica korišćena u zavjeri. U modernoj literaturi elementi Kaliostrove priče nalaze se u teorijama zavere iz "Da Vinčijevog koda" Dana Brauna. U "Fukoovom klatnu" Umberta Eka, likovi se pozivaju na Kaliostra kao na primer "industrije tajni". Kaliostro i dalje inspiriše zato što je postao simbol prevare koja je toliko dobra da joj se divimo.
U Mozartovoj i "Čarobnoj frul" Iako se ne spominje direktno, Sarastro (lik iz opere) ima velike sličnosti s Kaliostrom: Mozart, koji je bio mason, kroz taj lik ismeva masonski kič. Franz Liszt komponovao je "Mazepu", gde se pojavljuje motiv "alhemičara" inspirisan Kaliostrom. Kod Hectora Berlioza – u "Faustovom prokletstvu", likovi alhemičara parodiraju Kaliostrove metode. U savremenoj popularnoj muzici David Bowie i njegov alter ego Ziggy Stardust baštinej kaliostrovsku teatralnost. Iron Maiden – u pesmi "The Alchemist" ima referenci na "prodavce besmrtnosti". Kaliostro je postao arhetip – u muzici, on je čovek koji pretvara obično u magično, iako se zna da je lažno."
Večni outsider, uvek na ivici između istine i laži, elita i ulice Kaliostro nije bio ni genije ni ludak već prvi influencer. Pokazaoje da nije bitno šta prodaješ, već kako to pakuješ. Kao majstor narativa znao je da ljudi više vole lepšu verziju istine, od mistifikacije stvorio je umetnost prodajući iluziju lepšu od istine i postao arhetipski patrijarh prevaranata, Kaliostro je postao veći od stvarnosti pokazavši da su tajna društva prodavci pristupa, a ne znanja. Njegov potomak je Svaki influencer koji nudi "tajne uspeha".
Bilderberg grupa, osnovana 1954., danas je simbol "globalne koordinacije elite", mada učesnici tvrde da je samo forum za razmenu ideja. Ironija? Je date ideje često postaju politike. Davos je godišnji skup gde milijarderi drže panele o siromaštvu — dolazeći privatnim avionima. Oni koji stvaraju nejednakost govore kako da je rešimo. Kakva hipokrizija!
Kinezi nemaju tajna društva jer imaju Komunističku partiju — organizaciju koja kontroliše sve, od ekonomije do kulture. Kada Klaus Švab priča o "Velikom resetu", Kina ga sluša, i uradi kako joj Partija naredi. Japanci su u shvatili da su keiretsu korporacije efikasnije od masona. Ako hoćeš moć, uđeš u Mitsubishi, a ne u Rotary klub. Arapi su zabranili masoneriju smatrajući je "zapadnjačkom glupošću". Umesto toga, moć vide u porodicama, naftnim kompanijama i dobro plaćenoj vojsci.
Masoni su tvrdili da grade "duhovni hram". Kaliostro je prodavao ulaznice u njega. Davos ga je pretvorio u konferencijski centar sa premium članarinom. A neo liberalni zapad stoji u redu, plaća ulaznice i veruje da će jednog dana videti hram koji ne postoji. Istok nas podseća da moć nije u tajnama. Moć je u tome što ne padaš na priče. A Balkan? Balkan i dalje čeka svoj autobus. Masoni i dalje grade hramove. Rotarijanci prodaju bedževe i kineske kišobrane, Davos rentira kongresni prostor, a kisela kiša pada na sve nas jednako dok nam se Kagilostro sa neba smeje.
Autor: Milan Peca Nikolić