SESTRE TRANZISTORKE, ALI I DRUGE TALENTOVANE MANJE BELE ŽENE
Stohastični prilog istoriji elektronaske muzike
Dok sam mislio da je vreme večno nešto me je gonilo da sastavim detaljnu razvojnu istoriju elektronske muzike koja je pretendovala da bude sistematičan uvod u genezu elektronskih žanrova od pionirskih vremena do muzičkih fenomena današnjice u kojoj gotovo sva muzika biva ili stvarana, izvođena, producirana , ili posredovana elektronski, ma šta to značilo. Jedan od desetina grandioznih zadataka koji sam idejno skicirao, ponešto na njima poradio, pa ko zna po koji put od njih odustao iz malodušnosti uveren da nije vredan napora. Neke od tih skica se kao tup zvižduk među krnjim zubima još uvek motaju oko mene. Pronađem ih na papiru dok tražim naočare, ili na nekom starom disku kada kojekome zatreba neka davno snimljena fotografija. Nije da mi baš stvore grižu savesti, ali bude neugodno kao kada susretnete simpatiju iz mladosti na koju ste zaboravili decenijama a vi joj se ne sećate ni lika ni imena pa blenete u nju nevoljni da lažete jer ste i razlog zbog koga ste je zaboravili smetnuli sa uma.
Pre izvesnog vremena me je prijatelj, čiji neodoljivi entuzijazam obavezuje, urednik kultnog SF fanzina „Emitor“ zamolio da mu za broj 497 posvećen avangardama napišem članak. Pošto je na tu temu skoro sve već napisano, setio sam se Bebe Baron i soundtracka za film „Zabranjena planeta“ zaboravljene teme koja zadovoljava oba kriterijuma, kako oblast naučne fantastike tako i rane visoke avangarde. Odnekuda je sama od sebe izronila i požutela fascikla u koju sam skupljao građu za nikada dovršeni pregled razvoja elektronske muzike pa sam oslanjajući se na taj ’kupus’ priredio članak „Zvučni portreti“ koji daje lapidaran uvid u praistoriju ove teme. Taj članak je nekim čudom po objavljivanju u Emitoru prenesen i kao prvi, testni tekst u MPN magazinu. Trebao mi je neki sadržaj kojim bih proverio kako Substack uopšte funkcioniše. Burna reakcija čitalaca me je više nego iznenadila, a ostatak građe je ostao da tavori u blizini radnog stola i da me žuljno podseća na još jednu nedovršenost koju sam disperzivnošću i malodušnošću ostavio da lebdi u limbu. Zatim sam počeo da razmišljam o smislu i besmislu reciklaže i tako skupljajući plastične „čepove za hendikep“ i stare novine shvatih da je možda smislenije da probam sa sadržaj žute fascikle u kojoj tavore mnoge zanimljive ličnosti i teme.
I evo nudim vam na čitanje taj šareni ’pačvork’: Kada imalo dublje pogledate u hronologoju elektronske muzike, lako se uočiti da su ogroman broj ranih pionira bile žene. I na tehničkom i na kreativnom nivou, žene su igrale ogromnu ulogu u nastanku, razvoju i pomeranju granica konceptualno, ali i praktično eksperimentišući sa instrumentima i manipulacijom trakama, ili kao brilijantni izvođači na tek koncipiranim uređajima dalekosežno utičući na generacije budućih stvaraoca. U istoriji muzike je muški princip, naročito kada su kompozitori u pitanju, bio predominirali u kolektivnoj svesti, dok su žene percipirane prevashodno kao izvođači. Upoznaću vas sa nekima od njih relatvno hronološkim redom svestan opasnosti da ću poneku od ovih izuzetnih ličnosti i preskočiti:
Daphne Oram
Orkestrator novih zvučnih prostora, britanska kompozitorka Dafne Oram, suosnivalč je Radiofonske radionice Bi-Bi-Sija. Otkrila je i koristila ’slučajni zvuk“, bila je u velikoj meri uključena i u musikue concrete, žanr koji koristi snimljene zvukove kao materijal.
Kasnije je osnovala studio za razvoj oramike, tehnike nacrtanog zvuka u kojoj je snimak predstavljen u slikama na papiru ili filmu. „Svaka nijansa, svaka suptilnost fraza, svaka gradacija tona, ili infleksija visine tona moraju biti mogući samo promenom pisane forme.“
Johana Magdalena Beier
Rođena u Lajpcigu, Nemačka, 1888. godine, Johana Magdalena Bejer je bila kompozitor i pijanistkinja koja je većinu svog profesionalnog života provela u SAD. Tokom života, bila je poznata po muziciranju, iako je ignorisana kao kompozitor. Decenijama nakon smrti Bejer je postala čuvena po veštinami komponovanja za udaraljke i uticaju na razvoj nove muzike. 1938. godine komponovala je Muziku sfera prvoj poznatoj partitura koju je napisala žena kompozitor za elektronske instrumente.
Anais Nin
Anais Nin je ona vrsta umetnika koja ne može biti vezana za samo za jednu eru, pokret, ili kategoriju, rod ili vrstu. Odrastala u Parizu, Nin je razvila poštovanje za muziku Kloda Debisija. Njen rad na elektronskoj muzici započeo je saradnjom sa dvoje pionira elektronske muzike, bračnim parom Bebe i Louis Barron, čiji je soundtrack za film Forbidden Planet iz 1956. Smatra prvom potpuno elektronskom partiturom. Film „Zvona Atlantide“ inspirisan je Ninovom pesmom u prozi „Kuća incesta“ iz 1947. godine, koja govori o „bekstvu iz ženskog doba u paklu“. Film sadrži vizuelne asocijacije njenog prvog muža, Huga Gilera, i iako nema narativne niti koja pratiti temu, pruža putovanje u um jedne od najuticajnijih mislilaca 20. veka.
Klara Rockmore
Klara Rokmor čudo od deteta je bila virtuoz na violini, ali je karijeru izgradilla kao „prvi pravi majstor teremina“, prvog elektronskog instrumenta koji se masovno proizvodi. Rođena u Vilnjusu a sa četiri godine već studirala na Konzervatorijumu u Sankt Peterburgu, stojeći na stolu na audiciji jer je bila tako mala. Već u desetoj godini artritis ju je sprečio da nastavi sa violinom, ali je otkrila da teremin preciznost virtuoznost. Sa instrumentom ju je upoznao Leon Termen lično.Njihov odnos bi mogao biti predmet uzbudljivog filmskog scenarija : Rokmor je uticao na dizajn instrumenta da ga učini osetljivijim, dok Teremin nikada nije preboleo svoju neuzvraćenu ljubav prema njoj. Savršeni zvuk teremina i nene virtuozne interpretacije tepkih a dubokih dela skavu tereminu i kompozitorima koji su za njega umeli da pišu. , Naj uspešniji album Rokmorove je, The Art of the Theremin, koji je objavila sa sestrom, pijanistkinjom Nadiom Rajzenberg.
Else Marie Pade
Else Marie Pade nije bila samo prva danska kompozitorka elektronske muzike, već i članica otpora tokom Drugog svetskog rata Prikovana za krevet kao dete, Pade je naučila da pravi „slušne slike“ zvukova sveta oko sebe Dok je bila zatvorena tokom rata, ona je grebala muzičke partiture po zidovima ćelijaKada je čula je prvi put musikue concrete Pjera Šefera., njen muzički put se promenio, a Šefer je na postao njen učitelj. U komadu „Male sirene” svet iznad vode oblikovala je manipulacijom zvukova snimanih u realnomn prostoru a za podvodni svet je koristila elektronski sintetizovane ambijente. Značajna dsela su joj i „Simphonie magnetophonikue“ kompozicija zvukova kopenhagena i TV balet „Oštrica trave“ koji je izvodila Nini Theilade .
Elaine Radigue
Šefer je takođe uticao na francusku muzičarku Elejn Radig, koja je razvila svoj jedinstveni stil oslanjajući se na duge magnetne trake i povratne informacije iz mikrofona. Bila je i Šeferova učenica uključena u Studio d’Essai, koji je prvo ćelija francuskg pokreta otpora, a kasnije postao muzičko središte. Radig se udala za francusko-američkog slikara Armana i nastavila da gradi karijeru snimajući gotovo isključivo pomoću ARP 2500 modularnog sintisajzera. Bila je pod jakim duhovnim i kreativnim uticajem tibetanskog budizma, stvarajući muziku inspirisanu joginom Jetsunom Milarepom. Njeno trosatno remek-delo je Trilogija de la Mort, Inspirisano je Tibetanskom knjigom mrtvih i prati šest stanja svesti. Od 2004. godine fokusirala se na akustičnu muziku, uključujući komponovanje za violončelo, bas hornu i harfu.
Delia Derbyshire
Postala je poznata 1960-ih po radu u Radiofonskoj radionici Bi-Bi-Sija. Kreirala je zvučne efekte za BBC, i po“adinsku muziku za radio, a kasnije i televiziju. Sintetizovala je zvuk partiture koju je napisao australijski kompozitor Ron Grainer za temu serije Doktor Who 1963. Tema se održala od 1963. do 1980. godine. Tek na 50. godišnjicu Doktora Who 2013. Priznato joj je autorstvo. Delia Derbishire je „neopevana heroina britanske elektronske muzike“, jer je njen rad u na televiziji poput „Doctor Vho-a“ kao i za i za pozorišne produkcije uticao na kasnije elektronske izvođače kao što su Aphek Tvin i Chemical Brothers. Pod pseudonimom Li De la Russe dala je doprinos Standardnoj muzičkoj biblioteci, koja objavljuje zvukove koji se koriste u nizu komercijalnih i zabavnih medija. Derbishire je prestala da stvara muziku 1975. Srećom, njena arhiva od preko 250 traka data je kompozitoru Marku Ejresu, koji je radio na njihovom očuvanju i digitalizaciji.
Wendy Karlos
Američka transrodna kompozitorka Vendi Karlos je pionir iz više razloga. Karlos je studirala na Kolumbija univerzitetu i pomogla slavnom Leonardu Bernštajnu da organizuje noć elektronske muzike. Nakon što je studirala sa drugim pionirima elektronske muzike, Vladimirom Usačevskim i Otom Lueningom, Karlos je izdala debi album, Svitched on Bach, 1968. na kome virtuozno interpretira Baha u potpunosti na prvom ikada komercijalnom sintisajzeru Moog modularnom sintisajzeru. Bila je to dugotrajna i skupa produkcija, koja je trajala više od 1.100 sati u studiju, s obzirom da je sintisajzer mogao da svira samo jednu po jednu notu..Izdanje je postalo veliki komercijalni i kritičarski uspeh, a 1970. godine album je osvojio 3 Gremija a zapamćen je i kao prvi veliki komercijalni uspeh elektronske muzike. Tokom 1970-ih, Karlos kreirala zvučne podloge za filmove Clockvork Orange, Marooned, Tron, The Shining i dalje promovišući sintisajzere. Kasnije je producirala elektronske obrade pop pesama „Eleanor Rigbi“ i „Vhat’s Nev Pussicat?“ i ambijentalnu muziku sa zvucima snimljenim u prirodi.
Laurie Spiegel
Američku kompozitorki Laurie Spiegel opsedala je kreativna i tehnička strana muzičke produkcije. Kao dete u Čikagu je naučila da svira bendžo, gitaru i mandolinu po sluhu. Radila je na mnogim ranim eksperimentalnim kompozicionim i softverskim projektima za generisanje slika, uključujući i čuvene Bell Labs i Apple postavši lider na novoj muzičkoj sceni Njujorka izumevši softver za algoritamsko komponovanje, poznat kao „Music Mouse“. Njene tehnološke inovacije nisu uklonile ljudski element iz umetnosti: „Ja automatizujem sve što se može automatizovati da bih bila slobodnija da se fokusiram na one aspekte muzike koji se ne mogu automatizovati. Izazov je otkriti šta je šta“, rekla je ona u intervjuu za knjigu „Žene kompozitori i muzička tehnologija u Sjedinjenim Državama“. Neka od njenih najznačajnijih dostignuća uključuju njenu verziju pesme „Harmonices Mundi” Johanesa Keplera, koja je uključena u zlatnu ploču poslatu na svemirsku letelicu Voiager 1977. Druga pesma pod nazivom „Talog” je tema u film Igre gladi.
Laurie Anderson
Avangardna kompozitorka, muzičarka i filmska rediteljka, Lori Anderson došla je do izražaja 1981. sa 'O Superman', pesmom praćenom sintisajzerima, vokalnim petljama van tempa i uzorkom ptičije pesme. I ranije je, nastupala kao performing umetnica, fokusirajući se na elemente jezika, vizuelnog i tehnologije. Stekla je reputaciju inovatora i pionira elektronske muzike zbog inovacija muzičkih instrumenata koje je koristila u svojim performansima. 1977. godine razvila je violinu sa trakom-gudalom koja ima magnetnu glavu u bridžu a umesto konjske dlake na gudalu koristi snimljenu magnetnu traku. Devedesetih se pridružila Interval Research Corporation, laboratoriji i tehnološkom inkubatoru, da bi radila na drugom instrumentu. Kao rezultat toga, razvili su instrument pod nazivom „štap za govor“, MIDI kontroler dužine 1,8 m koji replicira zvukove.
Pauline Oliveros
Rođena u Hjustonu Teksas, Pauline Oliveros je bila kompozitor i harmonikaš, koja se smatra jednom od ključnih ranih ličnosti u razvoju elektronske i post-eksperimentalne muzike. Šezdesetih godina postala je suosnivača San Francisco Tape Music Center-a, čiji se rad fokusirao na kasetofone. Tape Music Center je postao relevantan resurs elektronske muzike na zapadnoj obali SAD, jer je korišćen kao studio elektronske muzike i mesto za izvođenje uživo. Oliveros je pionir novih muzičkih teorija, dubokog slušanja i zvučne svesti. Duboko slušanje istražuje dobrovoljnu, selektivnu prirodu slušanja i ima za cilj da inspiriše umetnike reaguju na uslove okruženja u solo i ansambl situacijama. S druge strane, zvučna svest je sposobnost svesnog fokusiranja pažnje na zvukove okoline i muzike.
Suzanne Ciani
Američka Nev Age kompozitorka i dizajnerka zvuka, Suzanne Ciani, je, bez sumnje, ključna figura elektronske muzike poslednjih decenija. Eksperimentisanjem sa kvadrofonijom koristeći četiri audio kanala za reprodukciju kako bi stvorila ono što bismo danas nazvali surroundom.T okom studija upoznala je profesora i pionira Don Buchlu, koji je izumeo analogni modularni sintisajzer, Buchla (konkurent Moog sintisajzeru). Instrument je kasnije postao centralni deo njene produkcije i izvođenja. 1978. osnovala je Ciani/Musicu. Inc. koja proizvodi teme i prepoznatljive tonove za reklame. Realizovala je džinglove za kompanije kao što su Coca Cola, Merrill Linch, AT&T i General Electric. Jedan od njenih najprepoznatljivijih radova je zvuk otvaranja boce koka kole, a zatim prelivanja u čašu. Komponovala je muziku za film Lili Tomlin The Incredible Shrinking Voman, čime je postala prva solo kompozitorka holivudskog filma. 1982. na scenu je prvi put posle 15 godina izvela svoju elektronsku muziku u kojoj je dominirala upotreba Buchle. Objavila je 16 solo albuma i pet puta je bila nominovana za Gremi između ostalog za song „The Velociti of Love“.
Suzan Ditrih Šnajder
„Svemirska dama“, ćerka klasičnih muzičara, Ditrih Šnajder je počela kao ulični muzičar u Bostonu i San Francisku, svirajući na harmonici obrade rok standarda. Nosila je prepoznatljivi srebrni šlem sa trepćućim svetlom. Prešavši na klavijaturu Casiotone MT-40 je odsvirala kultnu pesmu „Sinthesize Me“ posle koje se povukla sa muzičke scene da da bi postla medicinska sestra. Ipk je dospela na listu „101 najčudniji zapis na Spotifaju“.
Bjork
Islanđanka eskimskih crta lica Bjork muzički je kameleon koji eksperimentiše sa brojnim žanrovima, od popa, preko avangardne i eksperimentalne, do elektronske muzike. Došla do izražaja kao pevačica alternativnog rok benda Kocke šećera. Njen prvi album, Debut 1993. godine dobio priznanje kritike i postigao i veliki komercijalni uspeh. Do sada objavila 10 albuma, a poslednjem Fossora (2022. ) je zaronila dublje u avangardu i tehno.
Miss Kittin
Gospođica Kitin je francuska producentkinja iz Grenobla rođena kao Karolin Erve. Aktivna od 1994. godine, Kittin se smatra jednim od najvećih ženskih DJ-eva, poznat je posebno po umešnosti mešanja žanrova, uključujući tehno, elektrokleš, sintpop ili hip hop. Njen debi album „Or“ objavljen je 2001, a zatim je usledio „First Albu, koji je izdala sa francuskim producentom The Hacker-om. Uprko tome što nije bio na top listama, „Prvi album“ je prodat u preko 50.000 primeraka i hvaljen od relevantnih međunarodnih muzičkih časopisa.
Nina Kraviz
Nina Kraviz je jedna od trenutno najuspešnijih DJ-eva i producentkinja elektronske muzike. Rođena u Sibiru, preselila se u Moskvu da studira stomatologiju i stekla rezidenciju. Primljena je na Red Bull Music Academi u Sijetlu 2005. godine, ali zbog boravišne dozvole nije mogla da se upiše, pa je pridružila sa studijama na akademiji u Melburnu, Kanada. Do 2008. bila je redovna u Propaganda klubu u Moskvi. Za samo nekoliko godina postala je međunarodna zvezda elektronske muzike, i priznati ženski DJ. 2014. Godine. snovala je sopstvenu izdavačku kuću Trip Recordings.
Ellen Allien
Elen Alijen, nemačka muzička producentkinja i elektronska muzičarka poznata po miksu IDM i tehno muzike. Njena muzika je orijentisana na plesni podijum iako sadrži različite eksperimentalne elemente i i elektronski generisane zvukove. Allien je aktivna od 1992. godine . 2001. objavila prvi album, „Stadtkin“, posvećen Berlinu. Malo umetnika, kako muškaraca tako i žena, uspelo je da ima tako dugu, plodnu i doslednu karijeru u elektronskoj muzici. Godine 1999. osnovala je tehno izdavačku etiketu pod nazivom BPitch Control. Etiketa je započela karijere više umetnika poput nemačkog dua Modeselektor, producenta elektronske muzike Pola Kalkbrenera ili elektronskog muzičara Apparata.
Michiko Toiama.
Ova Japanka 1956. godine postala je prvi međunarodni student koji se pridružio prvom centru u Severnoj Americi posvećenom proučavanju i stvaranju elektronske muzike, Columbia-Princeton Electronic Music Center. Na CPEMC-u, Toiama snimila album, „Vaka and Other Compositions: Contemporari Music of Japan“ , Istovremeno disonantna i mistifikujuća, Vaka spaja stilove japanske poezije 9. i 12. veka, eksperimentalno izgovorene reči sa elektronskim efektima koji podsećajutonalitete. Tojama je pomalo neženstvena japanska dama, raščupane kose i grebanja glasa, ali očigledno dobro poznaje svoju muziku.
Žaklin Novoj
verovatno jedna od najuticajnijih avangardnih umetnica Kolumbije. Godine 1967. Nova je dobila stipendiju za studiranje na Centro Latinoamericano de Altos Estudios Musicales u Buenos Ajresu, Argentina, epicentru eksperimentalne i elektronske muzike u Latinskoj Americi u to vreme. Godine 1972. Nova je objavila svoje krunsko dostignuće Creacion de la Tierra, delo koje meditira o političkim presecima istorije, govora i mesta elektronskim manipulisanjem pevanjima autohtonih naroda U'va severoistočne Kolumbije. Nova je takođe organizovala koncerte, držala predavanja na univerzitetima i komponovala za filmske i umetničke instalacije sve do svoje prerane smrti od raka kostiju 1975. godine.
Tu su argentinske pionirke Hilda Dianda i Grasijela Kastiljo, ili meksička kompozitorka Alida Vaskez, koje su širile granice elektronske i elektroakustične muzike u isto vreme kao i njihovi savremenici iz SAD i Evrope. Dianda je elektroakustični kompozitor, studiral je sa Džonom Kejdžom u čuvenom Studio di Fonologia Musicale u Milanu 1959. godine, dok je Kastiljo pomogala u osnivanju Centro de Musica Ekperimental u Kordobi, Argentina, doprinoseći proliferaciji elektronske i avangardne muzike širom Latinske Amerike.
Ne mogu da odolim da u ovom inače predugom eklektičnom članku ne pomenem i fenomenalnu DJ umetnicu Honey Dijon
kao ni legendu vinila Sharon Vite
i na posletku Ivonu Turner i njen bass mix Deja Vu Baby Pawder koji je klubsku dance muziku uzdigao na nivo umetnosti
A o Kraftverku, Yelo i Cnemixal brothers možda drugi put?
Tekst priredio: Milan Peca Nikolić