






Verner Panton (1926 –1998) je jedan od najznačajnijih danskih enterijerista dvadesetog veka. Istražujući mogućnosti plastike do krajnjih granica kreirao je neviđene futurističke ambijente i mobilijr. Njegov hipsterski stil šezdesetih, početkom dvadeset prvog veka iznova je otkriven potvrđen kao izuzetan.
Studirao je arhitekturu na Kraljevskoj danskoj akademiji umetnosti u Kopenhagenu i zaposlio se u birou Arnea Jakobsena ’oca’ danskog modernističkog dizajna. Opšte mesto je da dizajner nameštaja počinje da znači nešto u svom poslu tek kada uspe da oblikuje funkcionalnu stolicu i i prepoznatljivu lampu, ali je Pantone prethodno postao prepoznatljiv po sklopivim kućama od neobičnih materijala, plastike, kartona i stakla. Panton je dizajner prve plastične stolice brizganjem jednom komadu. Složiva stolica (S stolica), organskog oblika koji prati obline ljudskog tela postala je ikona dizajna dvadesetog veka. Početkom sedamdesetih je eksperimentisao sa oblikovanjem radikalnih i psihodeličnih enterijera komponojući elemente svog zakrivljenog nameštaja. Koristio je je tapete, tapacirung, tapete i osvetljenja. Najpoznatiji je svakako interijer Baierovu godišnju izložbu koja je priređivana na rečnim kruzerima.
Po stažiranju kod Jakobsena Panton putuje po Evropi, istražuje i uspostavlja međunarodne kontakate sa kolegama, industrijom. Uspeva da u serijsku proizvodnju plasira „Bachelor Chair“ i „Tivoli Chair“ stolice koje 1955. godine počinje da proizvodi Fritz Hansen čuveni danaski fabrikant. Sredinom pedesetih Panton traži rešenje za anatomski idealnu stolicu u jednom komadu. Na konkurs VK-Mobel-a nudi kolekciju mobilijara, sa stolicom koja se može da se slože jedna u drugu a kojoj su sedište i naslon jedna celina 'S-Chair'.
Godine 1958. Panton je redizajnira enterijer i proširenje sa krovnom terasom restorana Kom-igen u parku Langesø na ostrvu Funen, Razvio je fleksibilan sistem tkanina sa geometrijskim paternima koji se mogu kačiti sa plafona i po potrebi deliti prostor i gde je predstavio stolicu Cone. Na tom projektu je započeo saradnju sa danskim proizvođačima Plus-Linje (namještaj serije Cone Chair), Unika Vӕv (tekstil) i Poulsen (rasvjeta).
Panton je 1960. godine dizajnirao restoranski kompleksa hotela Astoria u Trondhajmu,. Koristioje tekstil za podove, zidove i plafone kako bi prostor učinio jedinstvenim funkcionalno ga popunjavajući konusnim stolicama.
1961. Panton koncipira i prve elemente za sedenje na naduvavanje od providne plastike koji omogućavaju da se zaviri u njihovu unutrašnjost i stvaraju utisak lebdenja. Imaterijalna plastika, kao i igra sa transparentnošću, postaju sinonim za Panton dizajn. U tom periodu predstavlja i nameštaj, tekstil i lampe u legendarnoj crnoj knjizi dizajnerskog časopisa Mobilia.
Shell lampe su prvi put predstavljene u Frankfurtu 1964, a naredne godine leteće stolice postaju prava senzacija. Thonet serijski proizvodi S-stolicu (model 275) koja je prva konzolna stolica napravljena od presovane i zalivene šperploče. Godine 1965/66, osmišljava dizajn modularnog sistema nameštaja od penastih plastičnih elemenata, koji je od 1967. na tržište iznosi lanac Kaufhof.
Za izdavačku kuću Spiegel, koja se 1969. godine uselila u modernističke prostorije u Hamburgu Panton je projektovao predvorje, dvorište, prostore bar, bazen u suterenu, biroe, salone za sastanke, kao i šeme boja za hodnike. Dizajn za i Spiegel ’Živa kula’ je predstavljen na zajedničkoj izložbi sa Čarlsom Imsom, Džoom Kolombom u Luvru.
Dizajn izložbe Vision 2 (1970) za Bayer na sajmu nameštaja u Kelnu kombinacijom nameštaja i osvetljenja dočarava atmosferski guste prostore u kojima boja i svetlost igraju dominantnu ulogu ne umanjujući funkcionalnost. U istoriji dizajna, ova instalacija se smatra jednim od značajnijih ambijentalnih rešenja druge polovine dvadesetog veka.
Godine 1979. Panton postavlja izložbu 'Pantorama' na sajmu nameštaja u Bazelu. Nudeći jednobojne prostore u kojima svedeni geometrijske elementi stvaraju atmosferu koja je istovremeno arhaična i futuristička.




U 70-im Verner Panton je okupiran bojom. Osnažen komercijalnim uspehom, upušta se u kreativni vatromet visoke avangardne. U instalaciji „Prostori boja“, koju je priredio u Galeriji Litman u Bazelu 1996. godine, demonstrirao je moć boje na fizički način. Nameštaj, svetla, lamperije i tekstil Vernera Pantona se nikada ne ograničavaju samo na jedan objekat, već stvaraju intenzivne i upečatljive psihodelične ambijente.
Autor teksta: Milan Peca Nikolić